ned - 14.03.2010
Everyday and night I wish I was your someone...
I'm sure he will forgive me soon enough for writing this in english.
I'm sure that he already knows this, moreover I'm sure that he has no idea he's the only one worth of repeating...
I was in my 7th grade of elementary school, and of course, I was going through that 'i'm so miserable i wanna kill myself my life is awful and love is a lie' part of my life. Yes, everyone has one, so did I.
I considered myself boring, ugly, stupid and not able to live with the people around me. No one actually knew that until I met him.
At first I did consider him strange. He was older than me, pretty smart, plus he was hanging out with people that I never saw before in my life. And he acted on a friendly and protective way towards me. I soon became addicted to him, he represented a life to me that I always wanted. He was the smartest and the most friendly guy that I ever met. And he wanted to hang out with me. Bonus.
However, things got complicated when he left to college. I said good bye to him that day and went with my classmates to the soccer field. I sat there crying when one of my friends came to me and asked:"Is everything okay?". In about few minutes when I catched my breath I told her: "He's leaving".
She commented that I'm in love with him, and I really wasn't. It was getting dark already and I was still sitting on that old bench crying. I wanted to see him again. I ran to his apartment thinking hopefully he didn't leave. When I was standing there I experienced something that I never felt before. He was gone. I felt empty, sad, dissapointed, I HOPED HE WOULD COME BACK and TAKE CARE OF ME.
But he didn't.
Thoughout the years we kept on fighting over stupid things. I wish I didn't waste a moment with him. I wish he would be only mine, but that's impossible.
Today, I watched a powerpoint show that he sent me on the night when he was extremely proud of me. Beforehand, If you ever asked me could I date him I would always say no. It felt kind of strange and impossible to date him. After watching that powerpoint slideshow today, I felt extreme woe in my heart. I wish I did. I wish I did date him. I wish I could be a proud girlfriend who would go around telling how special, handsome, smart, diligent and amazing her boyfriend is.
But I have more than that. I've always been treating him like my big brother, even thou he didn't like that. He is my best friend and the only guy that I know will never leave me alone again. I know that he's the person who will always walk around with me, make me sad, mad, happy. Who will always know how I feel and who will always know what to say. I know he will listen to my awkward love stories, who will always be proud of whatever I do. Who will always smile when he sees me, who will always be my support, even when I'm wrong. Who will always put me in the right place at the right time.
I wish I could be there for your birthday.
I wish I could do more for you.
I wish there was a way to thank you for all that you've done for me.
I wish you know how much I love you....
sub - 29.11.2008
Voljeli su...
Stvarno ne znam cime sam zasluzila sve sto mi se dogadja zadnje vrijeme?
U čem sam pogriješila?
Jel bila pogrješka biti uvijek tu za svakoga do koga mi je stalo kada god je to nekome trebalo? Ili možda to što sam se uvijek trudila pronaći vremena za stare prijatelje? Ili što sam volila i opraštala, misleći da i ostali vole? Ili što sam imala najboljeg prijatelja i ljude koje volim oko sebe?
RECITE MI GDJE SAM POGRIJEŠILA??
Što sam napravila da se ljudi tako odnose prema meni? Cijenila sam i poštovala, uvijek bila tu i uvijek napravila što sam obećala.
VOLJELA SAM
Jer je to osnova življenja. Jer sam to htjela. I jer su oni to htjeli!
I sad mi kažu da im se neda popričati sa mnom, sada ne pitaju kako sam, sada sam im nepotrebna... Kao prijelazna stanica!
NE ŽELIM BITI PRIJELAZNA STANICA!!
Voljela sam, i još uvijek volim, i vjerujem u ljude, i vjerujem da ce im se jednog dana pitati kako sam... I ja cu i tada ljubazno popricati s njima, s ljubavlju...
VOLE LI??
i ja se nadam da ti ničije grubosti neće ljubav presušiti
jer voljeti=živjeti
::)
to se i ja pitam s vremena na vrijeme. sviđa mi se post jako. :)
svrati
sri - 24.09.2008
I thought I knew the melody.....
I'm thinking about the man, the man himself... I was weak, but that was yesterday... Or I'm just thinking that I'm stronger...
Previous ME, today would say something in her defense...
New ME would just stop thinking for a moment and said nothing....
I thought that I will be stronger... I thought that I'll can stand it... But I can't.... I said what I want to say...
'Once In the lifetime' means there's not second chance... And this moments are all that we have...
I wanna run, everyday, from right now...
Everyday, I will scream out loud what I want to say... And, I WILL BE STRONG; NO MATTER WHAT!
They asked me:' do you listen to your heart or your mind?'
I said: ' I follow my heart, and our guide is mind!'
It's funny how I didn't see what's right behind me, and will always be there... I never believed in what I could not see...
And right here, right now, this IS the start of something new...
How can we be strangers to ourselfs??
ništa reći
nego
VOLI
i ja volim tebe....
Znaš i ja volim tebe....zato napiši post....pusaaaaaaaaaaaaaaaaaa love ya
uto - 09.09.2008
Definitivno :)
Nakon duzeg pisanja ovog bloga, odlucih procitati sve, ispocetka...
Sada shvacam koliko su duboki moji osjecaji, sada shvacam koliko volim... Danas sam si obećala da te nikada ne ću pustiti. Danas sam obećala da SVE LJUDE koji su mi dragi ne dam od sebe...
OSMIJEH NA LICU, LJUBAV U SRCU (http://sunset.mojblog.hr/)
Ha, da, i ovaj blog me cesto puta spasio.. hm, pitanje je, je li njegova namjera bila tu da me spasi? Možda... Ma koja god bila, i on mi je prirastao srcu, i ne pustam ga :P
Da, ne cu te zvati Mrvicom... Ne cu te zvati ni Bratom, Bratcom ni Bracom... Ti to jesi i znas da ces uvijek, bez obzira na sve biti...
Da, ne cu ti reci Volim te, jer te ne volim.... obozavam te!
Da, vazno je da te vidim par puta u par mjeseci... Ali istovremeno, za mene si uvijek blizu...
Da, zauvijek sam ti zahvalna za sve sto si ucinio za mene, iako me stalno pitas sto to...
Da, i kad si samo bio tu, i to je bilo dovoljno...
Da, trebam te i uvijek cu te trebati...
Da, samo da ovaj put
HVALA TI !
pet - 05.09.2008
Ulicama grada....
14.6.2007. napisala sam grozan post... tog dana rekla sam da vise ne idem na sprovode...
danas sam opet otisla na jedan
prolazeci glavnim ulicama svoga grada, slusajuci glazbu iz obliznjih kafica.... ohrabrila me... sretnem prijateljicu, i ona isto ide, pokupimo par ljudi i zaputimo se prema groblju....
sretnemo puno poznatih ljudi i pridružimo se... The prijateljica mi je napomenula da ce plakat.... tada se sjetih da joj je umro tata, jako rano, o boze kako mrzim sprovode.... odlučih ostat, morala sam pazit na nju...
nakon pola sata javlja se The frendica 2.... vrti joj se, jedva stoji na nogama... odvodim ju do prve klupe, smirim ju... dodje nekako k sebi...
u gomili ljudi podrzavajuci se krenuli smo, ma tamo kuda su svi isli...
odjednom uocim ozaloscena lica obitelji i sjetim se 14.6.
pognute glave nastavim dalje... jaka sam, mogu to izdrzati... posmrtni mars jos vise je ojacao uspomene... ljudi se počnu približavati, shvaćam, trebala bi izraziti sućut.... sjetim se lica 14.6., ODUSTAJEM
zagrlim the frendicu 3, koja se slucajno nasla u blizini, i krenemo doma...
i sada opet, ojacana glazbom iz obliznjih kafica, setam ulicama svoga grada......
VOLIM TE!
uto - 02.09.2008
Kasnis, opet kasnis!
nije me bilo dugo, i, pisuci ovo, shvacam da je to recenica koju sam na ovom blogu napisala vrlo cesto...
sto se promijenilo? zapravo nista.... Jos uvijek imam TEBE, i da, jos uvijek je ovaj blog posvecen TEBI i meni... sto god tko mislio... kad se samo vratim unazad razmisljajuci o svemu pri cem si mi pomogao, bio uz mene, vjerovao....
ne, ti nisi moj bratac, ni tata, ni ujak, ni stric, tetak, ni nista slicno... da, ponekad te nazovem svojim bratom, mozda je i to nacin na koji smo vezani... ili smo to jednostavno, mi!
to si TI, samo TI, bez ikakvih pridjeva i titula. TI!
pricala sam s ljudima, objasnila im da je nemoguce napisati ono sto osjecam prema tebi, ono sto me veze za tebe, bio ti tu ili ne... rekose mi, uvijek, uvijek postoji nacin... zakljucismo, osmijeh.... da, opet se vracamo na osmijeh! nesto tako jedinstveno i skromno....
SMIJEM SE!! i nadam se da cu te uskoro vidjeti, i da cemo se SMIJATI!
VOLIM TE!
uto - 01.07.2008
Maybe I'm amazed
Ponekad poželim reći sve što osjećam, dokazati drugima da neznaju ništa. ali nešto mi brani. nešto smatra da to trebam sačuvati za sebe. riječi nisu dovoljne, nikada ne će ni biti.
Osjećam - gubim se. nedostaješ. I tko će shvatiti? nitko. Uspoređuju, a nemoguće je usporediti. Vole, a da i ne znaju da ne vole. Voljeti....
Everybody is near... Samo se nadam da, tamo negdje daleko, daleko, jos se uvijek smijes kad me spomenes :)
I pokusam reci ti da nam oduzimaju ono na cemu smo radili, ono za sto zivimo, ono sto jesmo... Uspoređuju nas i stvaraju kopije koje, bas kao i roboti, nemaju duse.....
Rijeci nisu dovoljne, voljeti je isfurano... Mozda smo oni od rijetkih koji vole, i kažu da vole, i shvaćaju to većim od svega. Jer, ništa nije veće, ni svemir, koji je beskonačnost, ni ON, tko god to bio.... od voljeti...
i koliko god se trudila prenijeti sve misli i osjećaje u slova, riječi i rečenice, nemogu.
Osmijeh
osmijeh će biti dovoljan
nakon 3 mjeseca
živim za to....
sri - 11.06.2008
rekose mi jednom.....
rekose mi jednom, ako volis, nastoj to govoriti sto cesce, ali tako i misli. jer, postojati ce dani, kada ce biti prekasno :)
Ih, da, volim tebe, tebe, i tebe isto :*
jednostavno, vrlo jednostavno, tako se i osjecam :)
čet - 22.05.2008
Do you see how much I need you right now?
I always needed time on my own
I never thought I'd need you there when I cry
And the days feel like years when I'm alone
And the bed where you lie is made up on your side
When you walk away I count the steps that you take
Do you see how much I need you right now?
[ Chorus ]
When you're gone
The pieces of my heart are missing you
When you're gone
The face I came to know is missing too
And when you're gone
The words I need to hear
To always get me through the day and
make it okay
I miss you
I've never felt this way before
Everything that I do reminds me of you
And the clothes you left, they lie on the floor
And they smell just like you
I love the things that you do
[ Find more Lyrics at www.mp3lyrics.org/as ]
When you walk away I count the steps that you take
Do you see how much I need you right now?
When you're gone
The pieces of my heart are missing you
When you're gone
The face I came to know is missing too
And when you're gone
The words I need to hear
To always get me through the day and
make it okay
I miss you
We were made for each other
Out here forever
I know we were, yeah yeahhh
All I ever wanted was for you to know
Everything I do, I give my heart and soul
I can hardly breathe
I need to feel you here with me, yeah
When you're gone
The pieces of my heart are missing you
When you're gone the face I came
to know is missing too
And when you're gone
The words I need to hear
will always get me through the day
and make it okay
I miss you
nekako me ova pjesma rastuzi. potakne na ono slavno Sto bi bilo kad bi bilo?
i razmisljam kako bi bilo da te nisam upoznala... sjetim se trenutka, sjetim se sebe u to doba... i ne mogu dokuciti kako bi bilo...
zahvaljujuci tebi shvatila sam puno stvari, jesam... potvrdila neka svoja stajalista, opet, jesam... shvatila sam tada da ljudi shvacaju ljubav na krivi nacin. odvojila sam se od drugih ljudi kako bi ih shvatila....
nadam se da su sad oni mene shvatili.
rano sam dobila ono za sto se dugo ceka. i zahvalna sam na tome. ne znam zasto, no dugo razmisljam pisuci svaku rijec. nekako mi je tesko sve to srociti u par recenica. sjetih se bas sad nogometnog igralista. jedni od tezih sati. rasplakala sam se i rekli su da sam zaljubljena. ne, volim, iako to tada nisu shvacali. i tako su prolazili dani. pokoja suza nedjeljna, i smijeh do petka... veselilo me to, znala sam da ces doci, i da ce sve biti po starom... dah, tolko su mi znacili razgovori.... jos uvijek znace... ljubomorna, cesto, uvijek je postojala doza straha... cudno, uvijek mi je bilo svejedno da se to sve mora zavrsiti radi njegove cure... ipak i tu, dakako, postoji velika razlika. ali uvijek sam 'digla nos' na ostale ljude. Strah.Velki. Iako i dan danas ne shvacam zasto smo se mi to upoznali i kako je sve pocelo. ipak sam ja bila vrlo klinka. hm... uvijek zaboravim pitati, ako se i sjeca ;)
Nitko, dakako, nije mogao shvatiti 'to nesto'. i oni koji su rekli da shvacaju, lagali su. nemoguce je shvatiti...
odustala sam jednom. odustala sam od svega toga. barem se trudila odustati. imala sam puno prijatelja s kojima sam prekinula kontakt. ni prvi ni zadnji. cesto sam znala razmsljati kako bi bilo da ga nema... cesto sam znala zaplakati... ali nisam ni slutila da moze biti tolko jako.. gledala sam i svakakve serije po tv-u. i nikad nisam vjerovala u scene tipa, otisao/la je, kao da dio mene odlazi. uvijek sam mislila da je to uvelicano. ali taj tjedan, promijenilo se misljenje. jos uvijek ne znam kako bih da ga nema. kao da je nestajalo pola moje osobe... mozda to nece nikad shvatiti... mozda se boji da sad zaljubljena ili da cu se zaljubiti. previse mi znaci da bi se zaljubila. to je ipak moj stariji braco :)....
dobila sam mail neki dan... vrlo lijep. pisalo je, medju ostalim, govori svoje osjecaje, nedaj da drugi ne znaju kako se osjecas, i sto osjecas prema njima. jer sutra ce mozda biti prekasno. i da, pesimisticno, ali imaju pravo. i tako je sad meni svaka druga rijec, volim te... za svaki slucaj....
nemoguce je shvatiti..... i drago mi je sto je tako....
dah, osvrt je bio ovo na citav blog zapravo... ne volim praznike, ima ih puno, uvijek se raspisem :)... i koliko god se trudila. previse je toga. ne moguce je sve srociti u par recenica. nemoguce je istaknuti vaznije stvari, drugim fontom i sl... jer svaka rijec jednako je vazna...
ali ostaje pitanje, gdje bi bila sad da te nema...
Mislim da sam starija od tebe i mogu napisati da ne znaš što ti život nosi, ponekad te stvarno iznenadi... I zato bez tih preispitivanja, nisu potrebna. Sve će se već nekako posložiti samo od sebe.
Dobar ti dan :}
ako nešto nije dobro u našem životu to uvijek možemo popraviti...
:)
ned - 11.05.2008
I'm like a bird...
Možda, kao i u pjesmi, ne znam gdje mi je dusa, ne znam gdje mi je dom...
Mozda se ponekad nađem izgubljena u mnostvu ove čarolije što svijetom nazivamo...
Ali samo pomisao na tebe vrati me na put, put ljubavi, prijateljstva.... PUT ČAROLIJE, jer baš tu spadamo MI.... Mi, kako god nas nazivali. Mi, što god tko mislio. Mi, voljeli se ili ne.
Zamislim svjetlo u mraku, buci, smijehu... Vidim oka tvoja dva, naizgled snijezno bijele boje, i osmijeh... osmijeh.... I uzvratim ti, sa svoja oka dva snijezno bijele boje.... uzvratim ti, osmijehom..... Pomislim na ružičasti sjaj ljubavi u dvorištu. Ružičasti sjaj i miris proljeća, što nas okružuje svakim pogledom, svakim osmijehom.
Pomislim na malo dijete u središtu ništavila, tužno, usamljeno, prestravljano...
I nadam se, nadam se da to nije tvoja dusa...
I considered myself boring, ugly, stupid and not able to live with the people around me. No one actually knew that until I met him.
ovako se ja osjecam cesto u zadnje vrijeme...i bas si tocno sve opisala,svaki detalj...jako lijepo :))